|
Kad vidiš gdje si, kako da ti ne bude teško,
pa i moćne rijeke umore se od dalekog puta.
Visoko su naše zvijezde na nebeskom svodu,
Dok ti sanjaš slobodu nekog mirnog kuta.
U srcu moćnika svjetskih golemo zlo gudi,
Krivokletnik sjedi na njihovoj strani.
Licemjerni kadija te isti tuži i sudi,
A izdaja podlaca te teško rani.
I kad život nije fer i kad život nije fer,
Kad gone te kao ranjenu zvijer.
Ti sačuvaj osmjeh i budi svoj,
Stari moj, prijatelju moj.
Kad zemlje tvoje moćnici nisu od pameti,
A od stare kuće osta samo pleter.
I kad ti se čini da nepravda se sveti,
Da prošo' bi bolje da si dezerter.
S radošću ti lomi kruh i sa sedam kora,
Ko' otac otači vino dok svane zora.
I ne daj da te slome, zagrij nadom dušu,
Prolazne su zime i vjetri što pušu.
|
