Čovjek i njegov Bog

Tramvaji jure, ulice su pune, svi nekuda
žure, otuđeni ljudi,
u gradu mom, u gradu mom.
Rijeke ljudi se slivaju gradom, umorna
lica, što je sa nadom, što je sa
nadom
što je sa nadom?
Pa gdje su sad nestale sve one dječje
radosti,
od smijeha kad su se zlatile naše ulice,
zar smo već izgubili svoj izvor svjetlosti,
o, baš smo umorni.

REF: Al' izvori Gospodnji puni su radosti
za ljude sve,
za umorne, za ljude sve, za umorne.

Jer kad bi Bog odustao od svoje ljubavi
sva bi mora nestala za tren.
Jer kad bi Bog odustao od svoje ljubavi,
što bi čovjek sam, bez nade?

Al' izvori Gospodnji puni su radosti za
ljude sve...

covjek i njegov bog tekst